Zar je moguće da ja s plaćom iznad prosjeka, imam manje mogućnosti za preživljavanje od susjeda koji primaju socijalnu pomoć i žive u gradskom stanu u koji su nasilno uselili? ( „Nitko i ništa“ ) Život mi se potpuno srozao („T.B.“). Ne znam kako dalje („Buduća majka“).
Kratkim nizanjem svjedočanstva ljudi upropaštenih kreditima u švicarcima objavljenih u „Crnoj knjizi“ udruge Franak počinje istoimena kazališna predstava redatelja Boruta Šeparovića i umjetničkog kolektiva Montažstroj u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Većina glumaca u predstavi i sama ima dugove – neki po kreditnim karticama pa se čudom čude kad im stignu računi (Lucija Šerbedžija), a neki su u doživotnom dužničkom ropstvu jer imaju stambene kredite u švicarcima čiji je tečaj skočio „ preko noći” te su postali više dužni nego što su bili kada su uzeli kredite. O tome pričaju na veoma emotivan način, a glumica Katarina Bistrović Darvaš kaže da im to ne olakšava ulaz u ulogu: „Smiješno je koliko to svi želimo zaboraviti, a predstava nas svaki dan na to podsjeća.“
Sorry, ostali ste bez stana. Shit happens!
Postavlja se i pitanje odgovornosti i krivnje: jesu li država i Hrvatska narodna banka trebala brinuti za dobrobit svojih građana i i zaštititi ih – informacijama, obrazovanjem, pa i zabranom kredita u švicarcima koji ih mogu stajati i života? Svatko ima svoju priču u kojoj je onaj drugi kriv – država, banke, potrošački mentalitet, odgoj, dužnici sami… predstava ne amnestira ni dužnike od njihove odgovornosti. Shit happens je rečenica koja se ponavlja više puta – “Sorry, stari, ostao si bez stana. Shit happens!”
No, važnost predstave je da mnogo pojedinačnih slučajeva omogućava gledatelju da razumije društveni kontekst problema „švicaraca“: kakav je bio i jest odnos između klijenata i osobnih bankara, kakvo je financijsko obrazovanje jednih i drugih, kako se manipulira pri procjenama kreditne sposobnosti, ali i kako se dužnici nose s rastavljenim brakovima, bolestima, deložacijama i drugim razornim posljedicama dugova, osobnih ali i javnih. (Na scenu Zagrebačkog kazališta mladih Šeparović je postavio veliki ekran na kojem iz sekundu u sekundu raste javni dug Hrvatske).
U jednom trenutku glumci po pozornici bacaju jabuke iz prepunih kašeta: koturaju se crvene, zelene, žute jabuke kao simboli kredita, onih u kunama, eurima i švicarskim francima. Kasnije ih gnječe rukama i nogama te se miris jabuka širi sve do najviših kazališnih redova.
Pred sam kraj dvosatne predstave glumac objašnjava što je što, koja jabuka simbolizira koji kredit što malo usporava ritam i emociju predstave, no sudeći po reakciji i kasnijim komentarima publike malo edukativne note nije im zasmetalo.
“Crna knjiga” nosi i prepoznatljiv Montažstrojev pečat u glazbenim brojevima sa specifičnim financijskim riječima tipa valutna klauzula i hedging koji su poput antičkog zbora. Iako sam redatelj kaže da se predstava odriče mogućnosti da gledatelju pruži katarzu ona ju pruža, kao prava grčka tragedija.
Raspored predstava u nadolazećim danima pogledajte na stranici ZKM.
(Cijena ulaznica za studente i umirovljenike prava sitnica – 30 kuna).
