Maja Vehovec* je za www.štedopis.hr pročitala nedavno objavljenu publikaciju OECD-a o financijskoj pismenosti u Europi, te izdvojila rezultate za Hrvatsku.
Razina financijske pismenosti pojedine zemlje nije u čvrstoj vezi s razvijenosti i bruto društvenim proizvodom jer se radi o osnovnim pitanjima iz osobnih financija. Hrvatska je tako u odnosu na druge zemlje pokazala primjereno znanje o kamatnoj stopi, ali poteškoće u razumijevanju složenog ukamaćivanja. U usporedbi s drugim zemljama zato ne odskače u znanju o kamatama, a relativno dobro stoji i u znanju o inflaciji. Vezano za ponašanje Hrvati imaju najlošiji rezultat u kategoriji plaćanja na vrijeme i vrlo niske rezultate u navikama ispitivanja drugih usluga i nezavisnih izvora u savjetovanju, navodi nedavno obavljena publikacija OECD-a „Financijska edukacija u Europi: trendovi i najnoviji razvoj“.
Bazični odnos između rizika i povrata ne prepoznaje više od 20% stanovnika što je slučaj u Albaniji, Hrvatskoj, Češkoj, Litvi, Nizozemskoj, Poljskoj, Rusiji i Velikoj Britaniji. Najteže pitanje za sve zemlje je ispravno razumijevanje diverzifikacije rizika koju više od 30% populacije ne razumije što je slučaj u Albaniji, Austriji, Belgiji, Hrvatskoj, Češkoj, Estoniji, Mađarskoj, Latviji, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Rusiji i Velikoj Britaniji.
Nakon što su početkom 2016. godine objavljeni rezultati financijske pismenosti hrvatskih građana na istovjetnom i usporedivom upitniku OECD-a, oni se mogu usporediti s drugim zemljama te, što je mnogo važnije, pratiti pomak u razmaku od tri do pet godina.
Od danas do sutra
Za financijsko ponašanje je ključno da li ispitanici proučavaju više izvora informacija ili traže nezavisne savjete. U svim zemljama preko 80% ispitanika biraju financijski proizvod bez da ga uspoređuju s drugim proizvodima i bez savjeta iz nezavisnog izvora. U mnogim zemljama više od 50% ispitanika ne planiraju i postavljaju dugoročno svoje financijske ciljeve s izuzetkom Austrije, Belgije, Francuske, Litve i Portugala. Kako je poznato da većina europskih zemalja stari ovaj podatak je posebno zabrinjavajući. Također je vrlo zabrinjavajuće da u većem broju zemalja se zaduživanje pojavljuje zbog namirivanja osnovnih životnih potreba. To je slučaj u više od 20% populacije u Albaniji, Latviji, Litvi, Rusiji, Turskoj, a između 10 i 20% u Austriji, Hrvatskoj, Češkoj, Estoniji, Francuskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Poljskoj i Portugalu.
Financijsko obrazovanje u Europi potrebno je zbog starenje stanovništva i mirovinske reforme, zaduženosti kućanstava, rastuće kompleksnosti financijskih tržišta, financijske isključenosti i niske financijska pismenost, navodi publikacija. Češka, Nizozemska, Slovačka, Španjolska i velika Britanija već imaju revidirane nacionalne strategije, a po prvi su je dobile Armenija, Belgija, Hrvatska, Danska, Estonija, Irska, Latvija, Portugal, Rusija, Slovenija, Švedska i Turska. Donošenje nacionalne strategije o financijskoj edukaciji nije obvezujuće te tako na primjer zemlje kao što su Austrija, Italija, Makedonija i Ukrajina je tek planiraju donijeti, a aktivno je pripremaju Francuska, Poljska, Rumunjska i Srbija.
Zemlje se razlikuju u tome koje javne institucije podržavaju i promiču nacionalne strategije financijske edukacije. Negdje su to centralne banke, negdje ministarstva financija, negdje samo vlada, a negdje više institucija zajedno. U Hrvatskoj nacionalnu strategiju za financijsku edukaciju je pokrenulo Ministarstvo financija, a na principu zainteresiranih strana u akcijskom planu učestvuje Hrvatska narodna banka, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te druga ministarstva, regulatorne ustanove instituti i razne udruge. U nacionalnim strategijama svaka zemlja ističe koje ciljeve želi dostići pa je tako Hrvatska, uz mnoge druge zemlje, istaknula smanjivanje zaduženosti kao svoj prioritet te uvrstila važan cilj promjenu ponašanja u vezi dugoročnog planiranja štednje.
Ocjena financijske pismenosti provodi se već niz godina i to putem OECD upitnika, zatim upitnika Svjetske banke, PISA upitnika te posebnih nacionalno kreiranih upitnika financijske pismenosti. U Hrvatskoj je službeno PISA upitnik proveden 2012. godine, a 2015. godine je proveden OECD upitnik. U Albaniji, Češkoj, Estoniji, Mađarskoj, Latviji, Litvi, Norveškoj i Poljskoj te Velikoj Britaniji OECD upitnik je testirao financijsku pismenost stanovništva u dva navrata što je vrlo poželjno, jer se tada najbolje vide nacionalni pomaci u razini financijske pismenosti za pojedinu zemlju.
Što se tiče posebnih edukativnih programa prema radnicima i mirovinskom planiranju prikazuju se primjeri Nizozemske, Velike Britanije i Estonije dok se za sada Hrvatska ne spominje. Također se ona ne spominje u posebnim programima financijske edukacije i savjetovanja protiv prekomjernog zaduživanja kao i u programima namijenjenih ranjivim skupinama. Za najveći broj zemalja u fokusu interesa su mladi i njihova financijska edukacija i to kroz školu kao obavezan sadržaj. Posebno su interesantni edukativni napori izvan škole. Navedeno su mnoge zemlje i niz primjera. Za sada u tom opisu nema Hrvatske.
Publikacija donosi i policy sugestije i praktične upute za financijsku edukaciju. OECD preporuča prikupljanje dokaza o ocjenama financijske pismenosti po dobi i grupama stanovništva, mapiranje financijske edukacije kako bi se sve grupe efikasno ciljale, ocjenjivanje učinaka programa financijske edukacije, te potiče istraživanja vezana za financijsku pismenost potrošača.
Na temelju ovog prvog testiranja financijske pismenosti u Hrvatskoj moglo bi se reći da rezultati financijske pismenosti u usporedbi s drugim zemljama nisu tako loši kako često strogo sudimo o sebi, ali neki elementi ponašanja prema novcu su zabrinjavajući i njih treba mijenjati.
*Dr. sc. Maja Vehovec je znanstvenica Ekonomskog instituta Zagreb i članica je Upravnog odbora Štedopisa.
