Prešutno prekoračenje nije samo kategorija „zlobnog“ bankarskog svijeta već komercijalna kategorija s kojom moramo znati upravljati. Kad nešto ne štima to treba prijaviti HNB-u koja se dalje brine o zaštiti potrošača. Istina je da je ona sporija, pa je još više uloga financijske pismenosti građana važna za razumijevanje takvih situacija, kaže dr.sc. Maja Vehovec
Statut prešutnog prekoračenja po tekućem računu postoji od 2010. godine kao dio EU uredbe vezane za potrošačke kredite. EU uredba prepoznaje dopušteno i prešutno prekoračenje, a prešutno prekoračenje ili prešutni minus je imao cilj regulirati sitna prekoračenja prilikom kupovine za potrošače koji nisu imali ugovoreni dopušteni minus. To je bila intencija statuta prešutnog prekoračenja koji je 2013. godine uveden u Hrvatskoj Zakonom o potrošačkim kreditima. Za taj zakon kao i sve ostale nadležan je Sabor RH. Sabor je zakon odobrio i ništa posebno se nije događalo u narednim godinama.
Banke prešutno povećale naknade o kojima nisu izvještavale
Godine 2017. promijenila se odluka o efektivnoj kamatnoj stopi. Ona se odnosila na potrošačke kredite, ali se nije odnosila na prešutno prekoračenje (koji je također vrsta kredita). Banke su 2018. godine preimenovale dogovorena prekoračenja u prešutna prekoračenja. Ni tada nije bila uočljiva zarada banaka koje su zbog smanjivanja kamatnih stopa u narednom razdoblju počele dizati naknadu na prešutna ograničenja da bi zadržale svoju zaradu istom, a o naknadama nisu izvještavale.
HNB je reagirala ispravno, iako sa zakašnjenjem
Kada su banke 2019. počele dizati naknade to je bilo vidljivo tek 2020. godine na izvještajima koji dolaze u HNB za prethodnu godinu. HNB je ispravno reagirala 2021. godine u sklopu zaštite potrošača. Moguće se složiti da je kasnila neko vrijeme, ali znajući da se radi o velikom sustavu prilično je razumljiv vremenski jaz.
Kašnjenje središnje banke nije simpatično niti opravdano, ali ono postoji kod velikih institucionalnih sustava u svim zemljama. Najosjetljiviji smo na sve što se događa u vlastitoj zemlji pa smo i najžešći kritičari svega i svačega jer povjerenja u institucije države imamo s razlogom sve manje i manje.
Činjenica je da su banke lovile svoje prihode preko prešutnog prekoračenja i činjenica je da je HNB uočila te poteze prošle godine te reagirala 2021. godine. Možemo joj zamjeriti kašnjenje, ali njena reakcija je ispravna.
Financijska nepismenost građana u “minusu”
Čim je informacija došla u medije krenuli su osvrti i komentari uvijek s pozicija napada na HNB i banke. Neki su pri tome koristili činjenice, a neki su čisto politikantski napadali bez prave analize. Namjerno ne stavljam poveznice na te tekstove, jer ne treba energiju trošiti uzaludno.
Samo ću zaključiti da nitko nije progovorio o financijskoj pismenosti onih koji koriste minuse. Osnovno pravilo financijske pismenosti je da građani koji koriste minuse trebaju znati upravljati svojim dugovima bez obzira na to što se događa na strani banaka.
Najkorisnije za društvo je da građani znaju štiti sami sebe, a to znači da ako koriste minus da on bude mali u odnosu na prihode i da traje što kraće. Svi smo više-manje minuse koristili, ali jedino ako ih mudro koristimo nećemo imati veće posljedice. Za minus od jednog do dva tjedna i za najviše 20-30% minusa u odnosu na buduće prihode niti jedna kamatna stopa ili naknada neće ostaviti ozbiljne posljedice.
Međutim, ako živimo s minusom iz mjeseca u mjesec i ako ga svakim sljedećim prihodom ne možemo zatvoriti onda smo u ozbiljnom problemu.
Minusi nisu socijalna kategorija za bolji životni standard nego komercijalna kategorija kojom se treba aktivno i mudro upravljati da bi imali bolji životni standard.
Zbog toga prešutno prekoračenje nije samo kategorija „zlobnog“ bankarskog svijeta već komercijalna kategorija s kojom moramo znati upravljati. Kad nešto ne štima to treba prijaviti HNB-u koja se dalje brine o zaštiti potrošača. Istina je da je ona sporija, pa je još više uloga financijske pismenosti građana važna za razumijevanje takvih situacija.
Banke su dužne izvještavati građane o naknadama
Netko bi mogao pomisliti da branim HNB i to bi bio krivi zaključak. Smatram da HNB ima jasnu ulogu regulatora, da je po njoj pravilno postupio i da u svemu postoji samo određeno kašnjenje. Drugi bi možda mogao zaključiti da ne vidim odgovornost banaka što bi sigurno bilo najmanje točno. Banke jesu odgovorne i „zgodno“ su se u postojećim zakonskim okvirima „snašle“. Ako su bile zakonski u pravu, moralno sigurno nisu bile, što znači da im društvena odgovornost ništa ne znači. Treći bi možda mogao izvući zaključak da zagovaram isključivu odgovornost potrošača što također ne bi bilo točno.
Kad problem iskrsne uvijek je odgovornost podijeljena među svim akterima. Moja je poruka da građani moraju biti financijski što pismeniji (a nitko nije savršen u tome i cijeli život se uči kako smanjiti broj financijskih pogrešaka) i što aktivniji u upravljanju svojim dugovima. Od banaka treba tražiti detaljno izvještavanje mjesečno i godišnje sa svim transakcija s naše i njihove strane. Dignite svoj glas ako vaša banka to ne radi ili jednostavno pređite u drugu banku koja se ponaša primjereno i s poštovanjem prema svojim klijentima. Izbora imate te budite aktivni potrošač i prije svega mudro upravljajte svojim novcem.
*Maja Vehovec je redovita profesorica i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci
