Financijska pismenost rastući je prioritet i za hrvatske državne institucije kao i za sudionike na tržištu, zaključak je svjetskih istraživanja o zaštiti potrošača i financijskoj pismenosti.
Upitamo li bake i djedove o vremenima njihove mladosti, neka od njihovih priča sigurno će biti vezana uz izazovne dane odlaska u školu. Za razliku od danas, kad je školovanje obavezno i lako dostupno svima, prije sedamdesetak ili više godina samo pohađanje nastave mnogima je već bio veliki problem – bilo zbog mogućih drugih obaveza koje su imali u životu, bilo zbog toga što ni škola niti učitelja jednostavno nije bilo.
Naučiti čitati i pisati stoga u to doba nije bilo jednostavno, i nerijetko se one koji su bili pismeni smatralo učenim osobama. U međuvremenu su knjige i, općenito, školovanje postali široko dostupni i danas je, srećom, velika rijetkost susresti osobu koja ne može pročitati novine ili sastaviti popis za kupovinu.
No, razvoj suvremenog društva, a posebno tehnologije kroz godine mijenjao je odnose u društvu. Prije tridesetak godina tako se moglo čuti da osoba koja ne zna pročitati zemljopisnu kartu nije pismena, a danas se uz pismenost neminovno veže pojam računala. Ako se netko ne zna koristiti kompjuterom, nemali broj ljudi neće se suzdržavati proglasiti tu osobu nepismenom.
Uz sve to, posljednjih dvadesetak godina u javnosti se sve češće može čuti i pojam financijske pismenosti. Povod je vrlo jednostavan. Dok su naši bake i djedovi svoje ušteđevine, ako su ih imali, držali u već poslovičnim čarapama te pod madracima, a gotovo svu kupovinu obavljali u gotovini, u moderno doba čarape i madraci vratili su se svojoj primarnoj namjeni, a novčanice i kovanice gotovo da više i ne viđamo. Sve je to posljedica velikog zamaha i razvoja financijskog poslovanja.
Ah, ti švicarci!
Jednako tako kao što je razvoj automobilske industrije, a i turizma, stvorio potrebu da se ljudi znaju snaći na zemljopisnoj karti, kao što je razvoj kompjutera stvorio potrebu da se ljudi znaju snaći pred njihovim ekranima, tako i razvoj ekonomije i financija stvara potrebu da se ljudi upoznaju sa pojmovima koji su postali dio njihove svakodnevice.
Nama možda najbliži dokaz koliko je nužno podići razinu financijske pismenosti svakako je slučaj kredita vezanih uz švicarske franke. Cijeli jedan sudski proces u koji je posredno umiješano tisuće ljudi vrti se oko toga što su bankari rekli onima koji su potpisivali ugovore i jesu li korisnici tih kredita pravilno razumjeli što znače sve te klauzule i razni obračuni kamata. A činjenica da su tolike tisuće ljudi izjavile da se osjećaju prevareno i da se, na kraju krajeva, zbog cijelog tog slučaja mijenjaju i uvode novi zakoni, još su samo jedna potvrda da je osnovno razumijevanje procesa vezanih uz financije postalo nužnost.
Problematičnu situaciju prepoznala je i Europska unija te prije nekoliko godina provela istraživanje o potrebama i prisutnosti programa financijskog opismenjavanja u 27 članica Unije. U tadašnjim članicama Unije (2007.) postojalo je čak 180 raznih inicijativa koje su se bavile financijskim obrazovanjem. Zaključak istraživanja je da „financijska pismenost postaje prioritet za europske institucije i za sudionike na tržištu“.
Poljaci educiraju siromašne obitelji i građane
U financijskom opismenjavanju svojih građana vode Velika Britanija, Njemačka i Austrija, dok je među državama istočne Europe najaktivnija bila Poljska.
Glavne ciljane grupe financijskog opismenjavanja većine zemalja su djeca i mladi, a najvažniji komunikacijski kanal je internet. Program su provodile uglavnom nevladine organizacije, dok su privatne financijske institucije sudjelovale u svega petnaestak posto programa.
Poljski program pod nazivom „Planirajte svoju budućnost“ provodio je Centar za mikrofinancije za srednju i istočnu Europu. Ta je inicijativa bila usmjerena prema siromašnijim obiteljima i građanima da ih se informira o tome kako bolje upravljati novcem i time poboljšati svoj život. Centar je sastavio obrazovni paket koji se nudio zainteresiranim nositeljima programa i predavačima koji su mogli doći iz financijskih institucija, udruženja za zaštitu potrošača, medija, nevladinih organizacija, ali i lokalnih vlasti, škola i drugih udruženja i institucija.
Austrijska financijska vozačka dozvola
Jedna od inicijativa, koja se provodila u austrijskoj zapadnoj pokrajini Vorarlberg, bila je tzv. financijska vozačka dozvola pod motom „Spreman za novac“. Glavni cilj bio je zaštita od zapadanja u dugove, a namijenjena je djeci i mladima. Radionice su se provodile u školama, a financirale su ih tamošnje banke uz dodatno sudjelovanje lokalnih vlasti, gospodarske komore i savjetničkih tvrtki. Osim organiziranja termina same radionice, redovni učitelji i nastavnici nisu imali drugih obaveza unutar te inicijative.
Razvijena su tri različita programa namijenjena pojedinim dječjim dobima (za djecu od 10-11 godina, 14-15 godina te za adolescente od 16 do 18 godina) koji su sukladno tome upoznavali mlade s osnovnim pojmovima vezanim uz novac i upravljanje novcem (od toga otkud dolazi novac, o pojmovima želja i potreba, ograničenosti novčanih sredstava, džeparca za najmlađe pa sve do platnih kartica, zarađivanja, zaduživanja, planiranja raspolaganja novcem i slično za najstarije). Kako se edukacija provodila u tri različite dobne skupine, mogućnost da mlade osobe prođu kroz školovanje, a da nisu upoznate barem s osnovama financijske pismenosti svedena je na minimum.
Britancima su najvažniji srednjoškolci
Među raznim inicijativama našao se i britanski program pod nazivom „Novac je važan“ koji su zajednički lansirale dvije savjetodavne agencije, a provodio se preko interneta. Ciljna grupa programa bili su mladi u srednjoškolskoj dobi. Edukacija je u osnovi bila igranje uloga kroz internetsku komunikaciju za razne situacije u kojima se mogu naći mladi poput pronalaska studentskog posla i sličnih.
Kroz niz primjera, pitanja i odgovora koji su se pružali povezivanjem na razne internetske stranice učenike bi se poučavalo kako otvoriti račun u banci ili unovčiti ček. Program se provodio tako da bi se zainteresirani nastavnik registrirao te time dobio pristup obrazovnom materijalu koji je onda mogao prilagoditi zahtjevima učenika. Nakon toga učenici bi se korištenjem računala educirali o financijama.
Ovdje valja napomenuti da je Velika Britanija kasnije uvela financijsko obrazovanje kao obavezni predmet u nacionalnim školama.
A Hrvati?
Stabilnost financijskih tržišta može se narušiti kad se potrošači zaduže preko svojih mogućnosti ili kad su pogrešno informirani o svojim financijskim opcijama ili obvezama, upozorila je još prije šest godina Svjetska banka u analizi zaštite potrošača i financijske pismenosti u Hrvatskoj te savjetovala uspostavu nacionalnog programa financijskog obrazovanja. Treba razmotriti organiziranje programa za obrazovanje i financijsku pismenost potrošača uz državnu potporu, preporučila je Svjetska banka. Financijska tržišta se razvijaju i produbljuju pa je za njihovu pravičnost, otvorenost i učinkovitost sve važnija financijska pismenost građana. Ona bi trebala biti sastavni dio društveno odgovornog poslovanja svih sudionika i institucija financijskog sektora u Hrvatskoj.
