Marijana Ivanov objašnjava o čemu građani moraju voditi računa kad se zadužuju u kunama.
Banke trenutno nude atraktivnije niže kamatne stope na „čiste“ kunske kredite u odnosu na kredite s valutnom klauzulom. Tome ide u prilog i preko osam milijardi kuna viška kunske likvidnosti banaka, što je prilično velik potencijal za rast kredita i faktor koji se odražava na aktualan pad kamatnih stopa.
Smanjuje se, dakle, euroizacija kredita, ali taj proces ne prati i deeuroizacija depozita. Još uvijek radije štedimo u eurima nego u kunama.
Ako se to ima na umu, odmah se nameće pitanje „roka trajanja“ aktualne povoljnije ponude kunskih kredita bez valutne klauzule. Trajat će do onda do kada banke bilježe rast kunskih izvora financiranja i pad njihove cijene u komparaciji s obujmom i cijenom pribavljenih deviznih izvora – odnosno dok takva kreditna politika ide u prilog poboljšanju profitabilnosti banaka.
To u najmanju ruku ovisi o sljedećem:
1. Osim devizne štednje, inozemno pribavljena sredstva i dalje predstavljaju važan izvor financiranja banaka, što je razlog zbog kojeg su kamatne stope na kredite s valutnom klauzulom tipično niže nego na čiste kunske kredite.
U dugovječnost ponude kunskih kredita bez valutne klauzule stoga ne vjeruju ni sami bankari, jer to dugoročno nije održivo osim ukoliko hrvatske štediše bitno promjene svoje valutne preferencije pa silne iznose deviznih depozita pretvore u kune – a to baš i nije vjerojatan scenarij.
2. Građani se boje deprecijacije (obezvređivanja) i kada kuna jača, a izbjegavanje valutnog rizika u otplati kredita je prilično razumno ponašanje za sve dužnike čiji su prihodi dominantno zarađeni u kunama. Stoga, ugovaranjem kunskih kredita bez valutne klauzule ili refinanciranjem/konverzijom starih kredita odobrenih s valutnom klauzulom u „čiste“ kunske kredite, dio dužnika nastoji izbjeći rizik rasta tereta otplate u slučaju eventualnog slabljenja kune.
3. No, valutni rizik nije jedini s kojim se susreću dužnici. Drugi važan rizik je kamatni rizik, a on postoji kod ugovaranja fiksnih i promjenljivih kamatnih stopa, pri čemu smjer kretanja kamatnih stopa može biti različiti za različite valute (kunu u odnosu na euro) pa i za različita dospijeća zaduživanja.
U slučaju fiksnih kamatnih stopa postoji rizik da će za određenu valutu buduće tržišne kamatne stope biti niže od onih uz koji je danas ugovoren kredit, ali za dužnika barem ne postoji neizvjesnost rasta tereta otplate kredita ako bi došlo do rasta tržišnih kamatnih stopa.
Promjenjive kamatne stope na kredite danas se uglavnom javljaju u formi u kojoj je jedan dio fiksan, a drugi dio je promjenjiv i ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu. To može biti EURIBOR (ovisan o karakteru monetarne politike ECB-a i stanju financijske stabilnosti u eurozoni) ili Nacionalna referentna stopa (NRS), a postoji NRS za kune, NRS za eure…
4. Kada je trošak financiranja banka u kunama niži nego u eurima (jer je pod utjecajem ekspanzivnije monetarne politike Hrvatske narodne banke i/ili nižih kamatnih stopa na a vista depozite po tekućim, žiro i sličnim računima), tada je kamatna stopa na čiste kunske kredite niža. No, ako zbog bilo kojeg razloga dođe do situacije značajnije oskudice kuna kao izvora likvidnosti i financiranja banaka – NRS kao referentna tržišna kamatna stope za kune može bilježiti značajni rast. Tim više što su kamatne stope na kune ponekad pod utjecajem manevara središnje banke u obrani stabilnosti deviznog tečaja. Takav je slučaj npr. zabilježen u veljači 2009. kada je kuna bila pod snažnijim pritiskom deprecijacije (obezvređivanja) protiv kojeg se središnja banka borila stvarajući oskudicu kuna i tolerirajući privremeni značajni rast kunskih kamatnih stopa.
5.U izboru između čistog kunskog kredita vezanog uz NRS za kune ili kredita vezanog uz euro, treba uzeti u obzir i moguće učinke uvođenja eura kroz dogledno vrijeme (pod pretpostavkom da euro opstane).
Sve navedeno sigurno će utjecati na promjene preferencija i mogućnosti banaka da se financiraju na domaćem ili europskom tržištu. Koji će uvjeti na kraju biti povoljniji za dužnika prilično je nesigurno predvidjeti jer će ovisiti o usklađenosti karaktera monetarne politike HNB-a i Europske centralne banke (ECB-a) u budućem razdoblju i izazovima s kojima će se one susretati, a naposljetku i razini tečaja uz koji bi Hrvatska uvela euro.
Hrvatska narodna banka krajem travnja je objavila opširnu publikaciju “Rizici za potrošača u kreditnim odnosima” u kojoj građane informira o rizicima različitih financijskih proizvoda koju možete preuzeti na kraju ovoga članka.
